Amsterdamski kanali, novo prijateljstvo i polomljen kofer - Moving to the center of a pandemic

Updated: Oct 14




Par ljudi mi se je javilo da bi rado slušalo moja laprdanja i ''događaje'' koji su se izdešavale na mom studijskom putu u Valenciji… i eto, postao sam bloger.


Uglavnom, mislim da je jako bitno naznačiti razloge za moj odlazak na studiranje u Španjolsku. Još od djetinjstva sam odgajan na način da ne budem ''zatvoren u svojoj kutiji'' nego da odem u svijet i istražujem druge kulture, načine života, jezik. S roditeljima sam dosta putovao kao klinac i tako se je proširila i moja ljubav do letenja, zračnih luka, kultura, novih gradova… svega što ima veze s putovanjima. Da ne pričam o tome da mi je tetka Dragana radila na nacionalnoj Slovenskoj aviokompaniji, pa sam ko' klinac imao privilegiju otići u kokpit Boeinga 737 Adrie Airways i tamo provest cijeli let. To su još bila ta vremena kad je letenje bio luksuz, pa bi na 2-satnom letu za ''snack'' dobili lazanju s mesom. U današnjim vremenima možeš biti sretan ako dobiješ grissinije s malo maslinovog ulja na letu KrOaciJe AiRliNes.


Uglavnom, vratimo se mi na ono bitno… mene (skužit ćete moj smisao za sarkazam kroz par blogova).


Stvarno mislim da nema ljepšeg doživljaja u životu od mijenjanja mjesta života. Tako sam 2018. godine imao svoje prvo samostalno putovanje u Španjolsku (Barcelonu i Valenciju) nakon kojeg mi je palo na pamet da se želim preselit u Španjolsku nakon faksa. Mislim da je važno istaknuti da sam u srednjoj školi već bio na Erasmus razmjeni u Granollersu (grad pored Barcelone) i to iskustvo mi je bilo nezaboravno. U ta 2 mjeseca programa kojeg je financirala EU sam imao priliku okusit cijelu Španjolsku i oduševilo me je sve što ima veze s njom... od jezika, mentaliteta, klime, pa do kulture.


Naučio sam naručit ''Cafe con leche'', reći taxistu da mora ''rapido'' do zračne luke i nekog opsovat s ''La puta madre'' kad mi ide na živce.


Znam, jako edukativna razmjena.


Španjolska mi se je sviđala više od većine destinacija koje sam posjetio, a ima ih. Ubrzo nakon putovanja sam se sjetio da zapravo imam mogućnost studiranja u Španjolskoj preko Erasmus+ programa koji mi omogućuje da promijenim mjesto studija na 1 ili 2 semestra. Trenutno sam treća godina faksa tako da mi je plan bio doći u Španjolsku, odradit cijelu godinu tamo i ako mi se Španjolska svidi, ostat tamo živjet. Odabrao sam Valenciju jer je ipak jeftinija od Madrida i Barcelone, a pruža mi sve što mi treba.


U mom budućem mjestu studija mi je bilo najbitnije da ima hrpu prirode. Posao kojeg radim je izuzetno psihički naporan i jednostavno mi treba mjesto gdje se mogu u miru prošetat, bez nekih autiju i buke.


Valencija ima park (Gulliver park) koji prolazi kroz cijelu Valenciju. Park je ogroman i vodi vas od kraja centra, pa sve do Valencijanske plaže koja je udaljena od centra nekih 8 kilometara. Također, formiran je u obliku rekreativnog centra, pa sadrži aquapark, brojne sportske terene i klubove, mjesta za roštiljanje itd. Park je nevjerojatno uredan.


Najčešće ljudi dođu na sunčanje na travi nakon posla, a neki i roštiljaju.


Valencija je bila pravi grad za mene! Prijavio sam se na natječaj, riješio hrpu dokumentacije i naravno, sa svojim prosjekom od 2,5 sam natječaj dobio (tko bi rekao).


Sav entuzijastičan sam čekao taj 12.9. da više krenem za Španjolsku. Malo je entuzijazam nestao zadnjih par dana kad sam shvatio da nema više ranojutarnjih kava (u 12h) u Megusti ali nekako sam bio svjestan da će mi cijelo ovo iskustvo pomoći, ne samo u privatnom, nego i u poslovnom dijelu života. Znanje španjolskog jezika je izrazito cijenjeno, a ja imam tu mogućnost da odem u Španjolsku i učim jezik na licu mjesta. Gdje ćeš bolje?


Dan prije leta je GLS došao po paket s električnim romobilom kojeg sam slao u Španjolsku jer sam se još iz prošlog putovanja u Valenciju sjetio koliko imaju sređene staze za bicikliste, a i želim izbjegavat javni gradski prijevoz jer je ipak korona time. Španjolska je favorit s najvećim brojem oboljelih u Europi. Zbog toga se je uzimalo i najskuplje moguće zdravstveno osiguranje CareMed koje mi pokriva apsolutno sve, pa i COVID-19. Za pola godine me je koštalo 260 eura s uključenim dodatnim osiguranjem prtljage i repatrijacijskim letom u RH ako se ''nedo bog'' nešto desi.


Došao je dan kad je trebalo krenut. Let mi je bio u 8 sati ujutro, prtljaga točno 0,9 kg teža jer toliko iznosi tolerancija na check in pultu. Za Valenciju nema direktnog leta iz Zagreba, pa sam išao preko Amsterdama. Prilikom rezerviranja karata sam si našao opciju s layoverom u Amsterdamu od 10 sati tako da mi je plan bio cijeli dan ''landrat'' po Amsterdamu. Amsterdam je izuzetno dobro povezan s aerodromom tako da ne bi gubio puno vremena na vožnju.



Za Amsterdam sam nažalost išao KrOaciJom AiRliNes tako da sam se sigurno vozio u novom avionu. Moš' mislit, vozio sam se sa propelercem iz 2. svjetskog rata na kojem moraš lamatat rukama da uopće poleti. Hjoooj, da tek znate što smo dobili za jest. Šta misliš? Pazi sad…. NIŠTA! Dobili smo po jednu Janu u degustacijskoj bočici od 200 ml.


Što reći, koju posluku porati?


Nakon 3 sata leta smo ipak nekako stigli do Amsterdama. Inače, Turkishu za let iz Istanbula treba manje od 3 sata do Amsterdama.


U Amsterdam sam stigao oko 10 sati tako da mi je ostao cijeli dan za razgledavanje Amsterdama. Jedino, nisam baš bio siguran da li će me Amsterdamski Capak propustit u Nizozemsku jer s ovom koronom nikad ne znaš. Stvari se mijenjaju iz dana u dan! Plan mi je bio izvlačit se na tranzit ali nisam ni trebao jer me nitko ništa nije pitao. Samo je trebalo ispunit onaj Health Declaration Form u avionu i to je otprilike to.


Brzo sam pronašao put do vlaka koji vozi u centar jer je cijeli Amsterdamski aerodrom jako dobro organiziran. Ako ikada planirate u Amsterdam, vlak vam je najbolja i najbrža opcija. Istina, nešto je skuplja ali ste u centru Amsterdama za 15 minuta i vlak vam vozi svakih 5 – 10 minuta. Povratnu kartu sam platio cca. 10 eura što i nije toliko skuplje od autobusa.



Stigao sam na glavni kolodvor i u blizini ostavio ručnu prtljagu u Drop & Go lockeru za 5 eur jer je ne mislim nanašat cijeli dan po Amsterdamu. Vrijeme je bilo dosta oblačno i hladno tako da hvala bogu da sam ponio hoodicu, a i padala je kiša u par navrata. Amsterdam je i dalje dosta blizu Skandinavije, pa je takvo i vrijeme.



Prvo sam jednostavno morao otići u Starbucks jer nisam popio svoju jutarnju kavu, a i bio sam dehidriran jer KrOaciJa AiRliNes nije dala ništa za pit na letu. Iskoristio sam to vrijeme da si napravim kratki plan što ću sve razgledat.


Otišao sam malo do Red Light districta, Dam Squarea i ostatka centra. Nisam imao ništa posebno isplanirano jer si nisam želio prenatrpat dan zbog leta kojeg imam u 20 sati. Interesantna stvar je da Red Light district nije radio… možda zbog korone, a i možda zbog toga jer rade samo part-time 😂


Iznenadilo me je koliko puno turista je bilo u Amsterdamu. Rekao bi da se korona uopće nije osjetila, a i prema statistikama Nizozemskog statističkog ureda (CBS), broj turista nije nešto značajno pao u odnosu na isto vrijeme prošle godine.


Par dana prije puta sam si rezervirao SANDERMAN's Free Tour. S njima uvijek odem na ture jer imaju dobre turističke vodiče, a i super mi je način na koji rade. Postoje plaćene i besplatne ture. Besplatna tura nije besplatna nego funkcionira na foru da vodiču pri kraju ture ostavite toliko novaca koliko mislite da vrijedi, odnosno onoliko koliko želite/možete platiti. Takve ture su mi najčešće najbolje jer se tour guide stvarno potrudi oko objašnjavanja, a i uvijek napravi dobar balans između objašnjavanja njihove kulture, načina života te povijesti. Ne pričaju konstantno samo monotonu povijest nego uvijek pronađu onaj pravi balans.


Nizozemska je država u kojoj se izuzetno puno stvari oporezuje, pa tako ni besplatna tura nije besplatna jer se od 1. mjeseca 2020. godine mora platiti 1,5 eur takozvanog “entertainment taxa” na svaku turističku aktivnost.


Turistička vodičkinja (provjereno prava forma ženskog roda imenice ''vodič'') je bila neki ''korona guru'', pa nedo bog da nisi održavao 2 metra razmaka. Doslovno, na svakoj razglednoj točci je bilo ''Guys, please maintain the distance''. Bilo je ko' da smo u vojsci. Ja sam tijekom ''toura'' upoznao jednu grupu studenata iz Copenhagena koji su došli studirati u Amsterdam.


''I know Croatia! Rakitić and Modrić! Very, very good players, my friend!'' - kaže jedan od njih na natucanom engleskom


Malo smo popričali o tome kako je Copenhagen prekrasan grad, a oni su se nakon dugog razmišljanja sjetili Rakitića i Modrića.


U međuvremenu nam je vodičkinja objasnila kako marihuana u Amsterdamu NIJE LEGALNA ali je neka ''siva zona''.


''What!?!?! Trava nije legalna? U Amsterdamu?'' - kažemo svi začuđeno


Nizozemska vlada je donijela drug policy koji se temelji na pretpostavki da svaka osoba može odlučiti što je najbolje za njegovo zdravlje. Taj zakon u neku ruku dopušta konzumaciju trave, no ako ćeš se baš ''džointom'' bahatiti na ulici pred policajcem, uhitit će te. Rečeno nam je da od donošenja novog zakona nije zabilježen niti jedan kazneni postupak zbog konzumacije trave. Iznenadila me je i statistika koja govori da je postotak građana koje konzumiraju travu u Amsterdamu manji nego u ostatku Europe.



Bila je taman negdje polovica toura kad nas je vodičkinja odvela na pauzu u jedan tradicionalni Amsterdamski kafić na Rembradtplein squareu.


Sjedim i taman pričam s onim Danskim studentom o Hrvatskoj i iza sebe samo odjednom čujem glas:


''Sorry, did you said Zagreb? You are from Croatia?''


''Yes, I guess'' – kažem zbunjujuće


''Znači, ti si isto naš?''


… i tako, upoznao sam lika koji studira politologiju na Sveučilištu u Amsterdamu. Mama mu je podrijetlom iz Srbije, a otac iz Nizozemske. Taman mi počne pričat o tome kako studira politiku u Amsterdamu ali ga to ne interesira, pa se više posvećuje glazbi (igra gitaru). Producent je. Barem tako kaže…


''Guys, you can't stand up. You need to seat and maintain a distance of minimum 2m'' – bahato kaže ''korona guru'' (a.k.a. vodičkinja)


… i naravno, njih dvoje se zakačili. Ja samo gledam i promatram kako se dvoje ljudi može posvadit zbog epidemioloških mjera.


Na brzinu smo izmijenili kontakte i dogovorili da se čujemo nakon što odradim tour. Potom nas je vodičkinja provela po Amsterdamskim kanalima i objasnila kako je Amsterdam dobio ime. ''Amstel'' je naziv najveće rijeke u Amsterdamu, a riječ ''Dam'' znači brana (koja je u povijesti postavljena na Amstel zbog poplava) i tako je nastao naziv Amsterdam.


E da, i Amstel pivo je dobilo ima po toj rijeci... nikad ne bi rekli, jelda?


Onda nam je vodičkinja dobro objasnila na što moramo pazit kod kupovine kuća na kanalima jer mislim da je velika većina nas došla u Amsterdam kupit kuću, ''dockanu'' uz kanal. 😂


Kuće na kanalima su najčešće građene od drva tako da se kroz nekoliko godina temelji počnu polako raspadati. Popravak temelja je izuzetno skup, pa je zbog toga izuzetno bitno kod kupovine takve kuće imati dobrog ''foundation inspectora'' koji će procijeniti da li su temelji dovoljno dobri da možete živjet u toj kući, odnosno da kuća ne potone nakon što se uselite. Najčešće se cijene kreću oko 7000 eura po m2, a ako je cijena niža od toga, to je najčešće pokazatelj da temelji ''ne valjaju''.



Ostale stvari nisam baš zapamtio… pričalo se je nešto o nacistima ali takva povijest mi nikad nije bila interesantna.


Cijeli tour je završio na Damn Squareu, a meni je ostalo još nekih 3 sata do leta.

Velika želja mi je bila otiči na cruise po Amstelu, a opet po drugoj strani sam se htio vidjet s Filipom jer tko će mi moći bolje dočarati Nizozemsku od osobe koja živi ovdje. Na oboje jednostavno ne bi stigao otiči jer za sat i pol najkasnije moram bit na airportu.


Super! Što sad?


Naravno, otišao sam na kavu! Realno, na cruise mogu uvijek otići, a dobra poznanstva ostaju. Uglavnom, sjeli smo kratko na kavu i vrijeme za odlazak prema airportu je došlo. Ja već u polupanici jer imam sat i pol vremena do leta za Valenciju, a tek sam sjeo u vlak.


Zračna luka u Amsterdamu je odlično sređena tako da sam sve prošao relativno brzo. Od silne žurbe nisam stigao ništa pojest u Amsterdamu tako da me je spasio ''jeftin'' Mc Donalds na airportu. Jeftin mi je pod navodnicima zbog toga što sam Mc Menu platio duplo više nego kod nas ali opet mi je to ispalo jeftinije od ostalih restorana na airportu.


Moram priznat da me Amsterdam svakog puta iznenadi i da ima puno ljepših stvari od liberalnih zakona. Žalosno je što svi Amsterdam vide kao destinaciju za ''urokavanje'' i ''prostituiranje''. Sve je to sastavni dio Amsterdama ali ipak mrzim kad ljudi Amsterdam shvate samo kroz te dvije stvari.


Stigao sam na gate taman u vrijeme boardinga. Let Amsterdam – Valencija je bio ''operated by KLM'' i moram priznati da me je Nizozemski nacionalni avioprijevoznik izuzenno pozitivno iznenadio. Ljubazno osoblje, čisti zrakoplovi, velika flota, fini gablec na letu. Uglavnom, totalna suprotnost Air Francea koji je ujedno i vlasnik KLM-a. Dok je posada Air Francevih letova umišljena, neljubazna i bahata, KLM je potpuna suprotnost. Ovo je bio prvi put da sam se vozio KLMom ali definitivno ne i zadnji.



Za one koji ne znaju, veliki sam ljubitelj aviona tako da me je iznenadila i KLMova flota aviona. Let je bio s Embraerom 190 koji je prostran, ima ogromne prozore i izuzetno puno prostora za noge.


Sve u svemu, jako ugodan let.


U Valenciju smo uranili 15ak minuta. Neugodno iskustvo me je dočekalo na traci za preuzimanje prtljage kad mi je rečeno da mi je na letu KrOaciJe AiRliNes oštećen kofer. Ništa nije falilo iz kofera ali je bio dosta oštećen. Bravo KrOaciJe AiRliNes! Na kraju sam dobio povrat sredstava u roku od tjedan dana jer je naravno KLM to rješavao. Kod Croatie bi sigurno čekao XY mjeseci na odštetu.




Mislim, ne želim bit jedan od onih koji seru po svemu što je domaće ali činjenica je da nam je nacionalni avio prijevoznik u komi. Croatia se nikada nije mogla mjerit s slovenskom Adriom Airways, nikada! Naputovao sam se svijeta i znam kako izgleda dobra avioprijevoznička kompanija, a Croatia Airlines zaista nije jedna od njih!


Uzeo sam polu polomljen kofer i naputio se prema hotelu. Taxi sam naručio putem aplikacije Free Now jer Uber u Španjolskoj ne postoji. Taxisti su se prije par godina žalili na Uber, pa je Vlada zabranila rad Ubera u Španjolskoj. Zato su oni napravili svoju aplikaciju koja je blaga katastrofa. U aplikaciji mi je pisalo da će mi cijena taxija biti 10 eur, a na kraju je bilo 40 eura. Tko je tu lud?


Vjerojatno je cijena bila veća zbog ''aerodromske taxe''. Mislim, ne bi ništa rekao da je tako pisalo na aplikaciji ali kako mi možeš napisat 10 eur i na kraju uzet 40? Kako? Naravno, taxist kaže ''No tiendo'' kad ga na Engleskom pitam zašto je cijena veća.


U Španjolskoj jako malo ljudi govori engleski tako da ste najčešće prepušteni Google Translateu kada dođete u Španjolsku.


Oko 1 sat ujutro sam stigao hotel. Prva 3 dana (dok se ne upoznam s gradom) sam si rezervirao hotel da mogu u miru riješiti stvari s faksom, a i da se mogu u miru uselit u stan.


To je na kraju bila odluka koja me je spasila prilikom selidbe, a što se je točno desilo ćete pročitati u sljedećem blogu koji će izaći za tjedan dana. Svaki ponedjeljak ide novi!


Ako bi ipak radije nešto vizualno, počeo sam snimati i svoj dokumentarni serijal tako da ga slobodno checkirajte na mom YouTube kanalu! Prva epizoda izlazi već ove srijede!


Čitamo se! 😊

All rights reserved © 2020 by Nikola Zec

nikola@nzbusiness.net   |   NIKLOGISTIKA d.o.o., Trojarjeva ulica 39, 4000 Kranj